Amoris megafest II

Izvor: St. Peter’s List

Malo kasnije nego planirano, ali ne prekaso, donosimo drugi dio komentara-cum-liknfesta krize oko Amoris laetitia iz pera našeg najnovijeg autora, Jana Sobieskog.

Ako patite od amoris-amnezije, o. Raymond de Souza vam može pomoći.

Po pitanju dubia važno je uočiti da četiri kardinala uživaju veću podršku nego što bi hiper-ultra-ubermontanisti željeli priznati – koji, osim toga, ne žele priznati ni mogućnost javne, bratske korekcije jednog pape. K tome dodajmo da su argumenti takvih papolatrista kao što je Austen Ivereigh doista loši – case in point. I još jedanI još jedan.

Zagovarateljima kasperitske prakse sigurno je bilo drago kad je kardinal Müller rekao da ne postoji opasnost za vjeru oko AL i da stoga bratska korekcija nije moguća. Za neke reakcije na tu izjavu, bacite oko qui. Dakako, ta izjava dobrog kardinala došla je prije malteške katastrofe (dodatni komentari malteškog opprobriuma ovdje, ovdje i ovdje), koja je vrlo vjerojatno potaknula dobrog prefekta Kongregacije za nauk vjere da ipak još jednom nedvosmisleno istakne katolički nauk. Ako je osjetio potrebu gotovo-ali-ne-baš-formalno javno odgovoriti na taj dubium, onda se čini da je Müller ipak zaključio da neka opasnost po vjeru postoji. Čim je uzdržao nauk, ajme, odmah se našao na meti milosrdnika. Kardinal Caffarra, u svakom slučaju, drži da samo slijepac može misliti kako nema konfuzije.

Todd Aglialoro piše o jednoj opasnoj fusnoti (a fusnote ipak jesu važne). Catholic Answers je, čini se, napokon došao k sebi.

Malta je, dakle, pala i taj pad će nauditi katolicima, osobito ženama. Prikladno je stoga što je Luma Simms napisala odgovor malteškim biskupima (koji – je li potrebno to uopće isticati – odstupaju od višestruko utvrđenog učiteljstva). Dodatni problemi s malteškom direktivom: novi pristup je u principu permisivan za sve – ne samo preljubnike. Robovlasnici i drugi koji ne mogu činiti drukčije, pristupite euharistiji! Evo jedno pitanje vrijedno promišljanja: je li liberalna interpretacija AL-a hula protiv Duha Svetoga? Malteški biskupi su, u svakom slučaju, uvjereni da je upravo liberalna interpretacija ona koju drži papa Franjo.

Nakon pada Malte, krah Njemačke u pravovjerju bio je za očekivati. Iznenađen je upravo nitko. Peters donosi nekoliko misli. Pakalukov tekst o opasnosti poluistina je obvezno štivo.

Kardinal Burke je u važnom intervjuu za Remnant između ostalog pojasnio kako bi correctio fraterna mogla izgledati. Za La Verità ističe da doista postoji opasnost za vjeru. Povijesni presedeni za korekciju postoje. Prema Martinu Mosebachu, katolici imaju moralno pravo na odgovor na dubia, a traže ga i mnogi svećenici. De Mattei napominje da bratska korekcija nije opcionalna stvar, nego je obveza, dužnost. Jedino relevantno pitanje je: U redu, što će se sad dogoditi? Lamont odgovara.

Problemi koje bi otvorilo usvajanje kasperitske hereze nisu nepoznati i o njima se opširno pričalo još i prije, no kardinal Napier je nedavno podsjetio na jedan važan: ako da pričesti za javne preljubnike, kako onda ne pričesti za poligamiste? Dakako, moguće je da je to sinulo kardinalu Kapseru, dobroćudnom lažljivcu, te da on s pričesti za poligamiste zapravo nema problema; da u svojem milosrđu želi otvoriti vrata pričest još višeuključujući protestante. Vrlo loša ideja.

U kojoj je mjeri misao Bernarda Häringa u pozadini AL-a? O. Waldstein donosi koristan komentar. Phil Lawler ima zanimljivu napomenu: svećenik kojeg vodi AL doći će do istog zaključka kao i svećenik koji je izgubio vjeru te lijeni pastir. Među rješenjima za teške pastoralne situacije koje se predlažu u zadnje vrijeme nekako je odsutno ono marijansko.

Damian Thompson piše o tome zašto sve više i više svećenika ima problema s Franjom (George Neumayr također ima nekoliko misli o tome). Lawler otvoreno kaže: papa Franjo je postao izvorom podjela.

Znate da opozicija s kojom se Papa suočava nije nikakva šala kad o tome piše i Crux. Dok ste na njihovoj stranici, svakako bacite oko na Pakalukov doprinos o problematičnoj ulozi nadbiskupa Victora „Tucha“ Fernandeza u pisanju AL-a (odgovor Fernandezu na First Things) te o problemima s uvođenjem „skrovitih promjena“ putem sporne pobudnice.

Scanlon se pita što nam povijest može reći o AL, dok Spinello piše o Franjinom postmodernom papinstvu. Magister o Ratzingeru, Bergogliu i pričesti za javne preljubnike. Važno je podsjetiti kako Crkva nema ovlasti nad božanskim zakonom i da savjest ima obvezu formirati se te podložiti se božanskoj objavi i nauku Crkve. Kad smo kod nauka, bilo bi lijepo podsjetiti da papinska karizma prije svega znači „reći ne“.

Sjećate se kako je brilijantni Antonio Spadaro tvrdio da je u teologiji 2+2 nekada 5? Pa, nasmijte se još jednom njegovoj pronicljivosti i matematskom geniju. Neki ne znaju, čini se, kada prestati govoriti. Jezuitski vrhovni poglavar bi trebao prestati davati intervjue.

Niz žrtava neoultramontanizma nastavlja rasti, dok u su Vatikanu ideološke čistke postale dio dnevne agende. Kad vam i vaši protivnici to priznaju, onda vjerojatno niste ludi teoretičar zavjere. Klima straha je stvarna.

I Nijemci vide da je car gol: u Crkvi postoji de facto šizma: Müller kaže jedno, 27 njemačkih biskupa kaže suprotno. Cesta je to koja vodi u anglikanizaciju katoličanstva.

Kazahstanski biskupi objavili su poziv na molitvu usred ove krize. Bilo bi razborito odazvati se.

Treći dio slijedi.

2 komentara Dodajte vaš
  1. Ako nešto ne trebamo na webu, to je još jedan članak o AL pun etiketiranja i banaliziranja i hermeneutike konflikta. Do sad je to ovaj blog izbjegavao, a sad se čini da je popustio populističkoj klimi

    1. Hej, Mali Gerilče… Hvala na čitanju i komentiranju.

      Svaki autor na ovom blogu slobodan je u odabiru i tema o kojima piše i jezika koji mu se čini najprikladnijim. Jan je prilično borben, priznajem, ali njegov stil vidim samo kao izraz zabrinutosti, ne nekakva popuštanja “populističkoj klimi”. Kako bilo, njegovi su tekstovi vrijedna kolekcija prijedloga za daljnje čitanje koje je korisno imati ovako sustavno sabrane na jednom mjestu, zar ne?

      Kako su slobodni autori, slobodni su i komentatori. Želiš li Janu (ili bilo kome od nas) kritički odgovoriti, ohrabrujem te to učiniti.

      Oprosti zbog ovako kasnog odgovora.

Odgovori