Što znači biti kršćanin? Odgovor je naizgled jednostavan: trebali bismo promatrati život Isusa Krista zapisan u četirima evanđeljima, razmatrati i pounutarnjiti ono što je govorio i činio te njegov nauk i njegove zapovijedi provoditi u djelo. Za kršćanina bi trebalo biti jasno kao dan da je Kristov život mjerilo za njegov život, da je riječ o modelu kojemu bismo se kao njegovi učenici trebali iz dana u dan sve više i više suobličavati.
Ipak, promotrimo li svoj život, otkrivamo da nije sve baš tako jednostavno. Brojne su tu poteškoće, bilo one vezane uz naše vlastite slabosti i mane bilo da je riječ o tomu da ne znamo kako se, ako se smijem tako izraziti, duhovno okoristiti onime što je Krist govorio i činio. Otkrivamo tako da nam je potreban učitelj koji će nam svojim uvidima i savjetima razjasniti neka pitanja, ponuditi hranu za promišljanje i razmatranje te time pomoći na našemu putu vjere. Ti učitelji mogu biti duhovno zrele osobe iz našega grada ili sela, ali isto tako i minuli i živući autori koji su zapisali svoja promišljanja i uvide o Riječi koja je tijelom postala.
Upravo je jedan takav učitelj američki autor Anthony Esolen koji u svojoj knjizi Reflections on the Christian Life: How Our Story Is God’s Story (2012) promišlja o značenju kršćanskoga života u svjetlu priče o Isusu iz Nazareta. Esolen upozorava da bi se njegove kvalifikacije za pisanje ovakvoga djela mogle činiti „tričavima“. „Nisam svetac, niti sam imao privatne objave, niti podučavam teologiju“, piše Esolen, upućujući čitatelja radije na djela Karla Adama, Edwarda Leena, G. K. Chestertona i Françoisa Mauriaca ako želi ući dublje u život bogočovjeka koji je prije dvije tisuće godina hodao Palestinom (Esolen 2012, Predgovor). Esolen objašnjava da jedino što ima jest poznavanje i dugogodišnje poučavanje književnosti. On tako ne pristupa Vječnomu čovjeku sâm, već u društvu Homera i Hezioda, Platona i Aristotela, Cicerona i Vergilija, Mojsija i Pavla, Augustina i Akvinca, Dantea i Shakespearea kao i brojnih drugih divova koji mu svojom divovskom visinom pomažu bolje vidjeti i shvatiti Isusa iz Nazareta, a time i što znači biti kršćanin.
Esolen nas svojom knjigom podsjeća na stvari koje kao kršćani zapravo već znamo, ali koje u ovomu svijetu buke i raskoša često zaboravljamo, naime, da čovjekov život nije samo niz epizoda bez svrhe i smisla, nego je Krist taj koji daje smisao i svrhu našim životima. Drugim riječima, Isusov život, a pogotovo njegova muka, smrt i uskrsnuće, pokazuju nam da nismo puka „ekonomska bića“ usmjerena na kontrolu i manipulaciju materijalnoga svijeta kako bismo si ovozemaljski život učinili ugodnijim i ljepšim, nego da smo stvoreni za uzvišenije stvari, točnije, za vječno zajedništvo s Trojedinim Bogom i njegovim svetima.
Esolenova je proza lijepa i tjera na čitanje do iznemoglosti, a opet je prisutna svijest da bi prebrzo čitanje ili prebrzi prijelaz na sljedeću stranicu ili poglavlje mogli dovesti do propuštanja mudrosti i istine koje se kriju u njegovim riječima. Stoga bih vam savjetovao da ne žurite, već u „zalogajima“ od 5, 10 ili 20 minuta polagano prolazite Esolenovim tekstom, upijajući napisano i promišljajući zajedno s velikanima prošlosti o Isusovu životu. U svakomu slučaju, toplo preporučujem ovu Esolenovu knjigu koja će vam u osamnaest kratkih poglavlja ponuditi podosta materijala za molitvu i promišljanje o tomu što znači biti kršćanin.
Luka Ilić
Bibliografija
Anthony Esolen. 2012. Reflections on the Christian Life: How Our Story Is God’s Story (Manchester, New Hampshire: Sophia Institute Press). Kindle.