Kreirani odgovori na forumu
-
Postovi
-
Sve pet, svi vole Fesera i MacIntyrea. I svi bi trebali voljeti Tomu. 🙂 Ali pazi gore naslov: “Uvod u naravnu teologiju i apologetiku”. Stvarno ne znam za bolji uvod od Craiga. Uz malo sreće, ne ćeš samo na njemu ostati, ali to ne mijenja rečeno.
Jedna je stvar tu posebno važna. Iako nam tomistički argumenti, i općenito argumenti klasičnoga teizma, daju puno bogatiji pojam Boga i omogućuju nam daleko više toga reći o Bogu, oni ujedno pretpostavljaju prilično jake metafizičke pretpostavke, barem u smislu da se danas mnogima, uključujući filozofe, cijeli taj metafizički paket čini vrlo dalekim i stranim — i time razumljivo sumnjivim. Iako sam jesam sklon misliti da su Toma i cijela ta tradicija više-manje u pravu, razumijem zašto bi suvrjemeni čitatelj mogao biti sumnjičav. Također, navikavanje na klasični diskurs traži i vrjemena i truda i nije nešto što bi, gledano čisto didaktički, trebalo odmah na početku zahtijevati od nekoga koga zanimaju razlozi za vjerovanje da Bog postoji. Zamisli, na primjer, nastavnika filozofije koji klincima kaže da se, prije nego uopće pitaju o argumentima za Božju opstojnost, moraju dobro upoznati s Aristotelom. Ili vjeroučitelja koji bi kazao da se ne može dati dobar argumenta za Božju opstojnost ako se ne prihvati tomizam.
Najveća prednost argumenata koje Craig i drugi ne-tomistički filozofijski teisti brane leži upravo u tome što pokazuju koliko je zapravo vrlo malo potrebno pretpostaviti — štoviše, koliko toga možeš, za volju argumenta, dopustiti suparniku — da bi pokazao da postoji metafizički nužan, transcendentan i osoban stvoritelj svijeta. Drugim riječima, da se, neovisno o nekoj posebnoj pozadinskoj metafizici, može jednostavno i uvjerljivo pokazati da Bog postoji. Ponavljam, slažem se da su klasični argumenti sadržajniji, ali korisna je stvar pokazati da se Božja opstojnost može dokazati unutar vrlo različitih teorijskih konteksta.
Evo, dakle, moje preporuke prvoga koraka.
Willaim Lane Craig. Zapamtit ćete to ime i često mu se vraćati. S jedne strane, lik je stvarno vrlo dobar filozof, no to ćete u punoj mjeri znati prepoznati i cijeniti tek kada naučite čitati njegove “ozbiljne” radove. S druge strane, sjajan je predavač, jasan, precizan, sustavan, s neobičnom vještinom da, ovisno o publici, prilagodi izlaganje na taj način da bude dovoljno razumljivo i zanimljivo, a opet sa što manje žrtvovanja jasnoće, preciznosti i sustavnosti.
Njegov tim uređuje stranicu Reasonable Faith, stranicu koju zbilja vrijedi detaljno istražiti. Naći ćete na njoj njegove akademske radove, popularne članke, predavanja, izlaganja i, po čemu je u širokoj publici najpoznatiji, njegove debate s drugim filozofima, znanstvenicima, povjesničarima i drugima.
Neke od Craigovih debata su za početnika možda mrvicu prezahtjevne. No neke su upravo ono što vam treba da bi vas napalilo na naravnu teologiju. Moja je preporuka za početak pogledati njegovu debatu s Christopherom Hitchensom, pokojnim novinarom koji je jedan od najvažnijih i najutjecajnijih autora tzv. novoga ateizma. Debata dobro ocrtava intelektualno siromaštvo novoga ateizma. Dakle, betz daljnjega otezanja, Craig vs. Hitchens: Does God Exists?
Uživajte i javite nam dojmove.
Pozdrav, Aleksandre…
Hvala ti na pohvali i ohrabrenju, dobro razumijem taj osjećaj mraka oko nas.
Šteta što si zenemario blog, ono što sam pročitao nije uopće loše. Zgodan uvod u fuzzy logic i problem identiteta, iako nisam siguran da je “količina bemenske odjeće” ono što je relevantno za razliku između Batmana i Brucea Waynea. Prije sam sklon reći da je stvar u tome što je ‘Bruce Wayne’ ime, a ‘Batman’ određeni opis i da je odnos između tih izraza time analogan odnosu (da iskoristim klasični Russellov primjer) između ‘Scott’ i ‘autor Waverleyja’. No dobro, nije to ovdje bitno…
Još jednom, dobro došao. Dobri komentari, držimo te za riječ da će ih biti još. 🙂
