Kreirani odgovori na forumu
-
Postovi
-
Jest, Feser je car — svima je to jasno. Ali Pruss, Pruss je intergalaktički despot. 😀
Nisam li iz ovoga ili onoga razloga prisiljen, uglavnom ne čitam knjige novoateističkih autora. Ono što sam čitao Dawkinsa, Kraussa i Dennetta bilo je jednostavno preloše da bi opravdalo utrošak vremena. Da ne bih bio krivo shvaćen, sva su trojica vrlo dobri kada se drže stvari o kojima nešto znaju: Dennett je važan autor u filozofiji uma (između ostalog), a Krauss uspješan kozmolog. (Kraussova The Physics of Star Trek jedna je od zabavnijih popularnoznanstvenih knjiga i rado je preporučujem.) No kada se dotaknu bilo religije bilo pitanja kojima se bavi naravna teologija, to izgleda kao da su pisali na halucinogenima nakon neprospavana tjedna, lobotomije i serije elektrošokova.
Sve u svemu, relativno je malo ateista među kompetentnim suvremenim filozofima religije. Graham Oppy je vrlo dobar (Arguing about Gods), kao što su bili i Jordan Howard Sobel (Logic and Theism) i, nešto ranije, John Leslie Mackie (The Miracle of Theism). To je više-manje to. 🙂
Kao klinac sam volio Nietzschea, preko njega sam se (kako je to često slučaj) navukao na filozofiju. Do danas mi je ostao drag, iako mi, naravno, više ne djeluje ni izbliza toliko impresivno kako mi je izgledao kad sam imao šesnaest.
Svima nam se dogodilo da se, pripremajući tulum, pitamo gdje bismo mogli pronaći zgodnu kolekciju borbenih monarhističkih pjesama. Youtube kanal God, King and Country dobro je mjesto za zaviriti se.
Harvesteru, vidim da je tu i “Bože pravde”. 🙂
Hm… Da, na žalost, u pravu si. Prirodno je — i dobro — voljeti svoj narod i svoju zemlju i dobro ugođen čovjek bit će rodoljub i domoljub. Ali postoji tu ordo amoris, ispravan poredak ljubavi. Naučit ćemo. 🙂
Hajde, baš ću jednom prilikom potražiti Balabanova. Nego, kada kažeš “prilično mučni za gledanje”, nadam se da ne misliš “mučni poput onih beskrajnih sati dok pokušavaš gledati Torinskog konja”. 🙂
Za probijanje leda… Znam da industrial nije baš za svačije uho, ali momcima iz susjedstva je srce na mjestu. Kraschau: ¡Pasaremos! 🙂
Da ne zanemarimo naše tomiste, jedan izvrstan Feserov tekstić o kozmologijskom argumentu. Neka se nađe pri ruci zapjeva li tko onu staru “Je, a ko je onda stvoril Boga?”
Eh, da, lijepo od tebe što si primijetio moju beskrajnu strpljivost. 🙂 Nije stvar, naravno, u pukoj raspravi prepiranja radi, uvijek se nadam da će dodatna pojašnjenja u komentarima olakšati čitanje onima koje tekstovi zanimaju.
Malo o terminologiji. Deizam se znatno razlikuje od klasičnoga teizma, ali i dalje je, prema nekakvoj osnovnoj metafizičkoj slici svijeta, inačica teizma. Evo u čemu je stvar.
Kada se podvuče crta, moguće su svega tri temeljne metafizičke pozicije: (i) svemir (i općenito sve što postoji) učinak je kauzalnoga djelovanja metafizički prvoga uzroka (ili je ontološki ovisno o njemu); (ii) opstojnost svemira i njegova fundamentalna struktura sirova je činjenica, tj. kontingentna činjenica bez ikakva razloga ili objašnjenja; (iii) svemir je metafizički nužan, nema drugoga mogućega svijeta osim aktualnoga svijeta. (Načelno je moguće pariti (ii) i (iii), ali te bi teorije naslijedile sve mane i nijednu vrlinu svojih roditelja.) Klasični teizam, deizam, teologije abrahamovskih religija, mitologija Silmarilliona spadaju u (i); ontologijski naturalizam, pučke mnogobožačke religije, Heziodova Teogonija, mormonska teologija u (ii); kasni Spinoza, Hegel, možda neki oblici hinduizma u (iii).
Ove tri fundamentalne metafizičke pozicije prikladno možemo nazvati: (i) metafizički teizam; (ii) metafizički brutizam; (iii) metafizički necesitizam. Time (ii) i (iii) tvore dvije obitelji metafizičkoga ateizma.
Nisam detaljno upoznat sa Spinozom, ali u tekstu “Bog” kazao sam nešto o tome. (Također i u uvodnom tekstu, iako šturo.) Ukratko, Spinozin Deus sive Natura ne zadovoljava neke nužne uvjete da bismo što smatrali Bogom. Prije svega, Deus sive Natura nije transcendentan već se, naprotiv, čini istovjetan svijetu. Također je barem sporno može li se smatrati osobom, tj. posjeduje li nešto poput razuma i volje. (U svakom slučaju, čini se da mu ne možemo pripisati slobodnu volju.) Utoliko mi se Spinozina pozicija čini panteističkom, no panteizam je — niječući opstojnost transcendentnoga osobnoga prvoga uzroka — metafizički ateistička pozicija.
Raniji Spinoza, u Tractatus theologico-politicus, deist je, mislim. Deizam je pak metafizički teistička pozicija.
VivaVoxLegis, upute su detaljne (OK, možda sam pretjerao malo), ali postupak je vrlo jednostavan. Osim toga, zar je Wittgenstein kompliciran?
Eh, da, ekipa iz Srbije koja se protivi indoktrinaciji u duginim bojama, ako je pametna, trebala bi se obratiti za savjet udrugama koje u Hrvatskoj vode borbu. Mislim da su radili i (uglavnom) rade dobar posao, a mislim da će rado podijeliti svoja iskustva i znati dati dobar tip.
Prije nekoliko godina, za vrijeme socijaldemokratske vlade, imali smo pokušaj uvođenja spolnoga odgoja unutar zdravstvenoga odgoja, predmeta koji je (mislim da ne pretjerujem) doslovno upravo radi toga uveden u škole. Suradnici na izradi programa bile su, kako i sam nagađaš, mahom feminističke, homoseksualne i različite “liberalne” udruge opće prakse. Plan ga je u budućnosti uvesti, opet kroz stražnja vrata, u sklopu tzv. kurikularne reforme. Vidjet ćemo što će biti od toga.
Malo o kontekstu. Jedna od namjera te vlade, iako se to naknadno pokušalo zanijekati, bila je legalizacija “istospolnih brakova”. Srećom su bili dovoljno bahati, agresivni i nestrpljivi pa nisu imali živaca čekati da se žaba polagano skuha. Ideološki sirovine, kakvi su bili, izazvali su reakciju i nastalo je u Hrvatskoj nekoliko grassroots konzervativnih pokreta i udruga, uz ponešto mlaku ali hajde-de potporu Crkve, koji su, protiv svih izgleda i naspram političkoga, gospodarskoga i medijskoga establishmenta, uspjeli izboriti raspisivanje prvoga narodnoga referenduma i uvesti u ustav odredbu braka kao životne zajednice žene i muškarca. Također su uspjeli dići dovoljnu buke da se, nakon promjene vlasti, malo stišala stvar sa spolnim odgojem.
Morao bih se malo prisjetiti kronologije i detalja pa kasnije možda nešto više napišem.
Kad sam već spomenuo nastavnike filozofije i vjeroučitelje… Još mrvicu Craiga. Četiri sjajna filmića, s hrvatskim prijevodom ekipe s portala Bitno, možete naći u “Argumenti za Božje postojanje u pet minuta“. Izvrstan materijal za nastavu filozofije u srednjoj i satove vjeronauka na kojima se rade (rade li se uopće?) argumenti za Božju opstojnost.
