U Isusovom Govoru na gori, u Blaženstvima, u srži Isusova propovijedanja, gdje se čini najmilosrdniji i najnježniji, gdje ga se najviše pogrešno karikira kao „dobričinu“ ili modernog mirovnog aktivista, upravo se tamo ispunjava sinajsko proročanstvo da kad Bog dođe među nas, moramo umrijeti. Kako to? Zato što Blaženstva, koja je Krist savršeno živio, neumoljivo vode…
Versus populum stav koji je danas popularan sugerira da je svećenik tu samo da daje, bez da prvo nešto primi od Boga. S obzirom na to da laici svi moraju “sudjelovati” u tom događaju koji privilegira aktivnost, često imamo svetište puno glumaca i davatelja za koje se čini da nisu ništa prvo primili. Nije ni čudo…
Rasprave oko bogoslužja ad orientem naspram bogoslužja versus populum često se usredotočuju na eshatološki značaj orijentacije prema istoku, što je dobro i prihvatljivo. Kad je ecclesia orans okrenuta prema istoku, smjeru izlazećeg sunca i uskrsnuća, izražavamo istinu da Crkva nije zajednica ovoga svijeta, utemeljena i uzdržavana kao zemaljska struktura sa svjetovnim ciljevima, nego hodočasnički narod “pozvan” od Oca, oživotvoren samo u Kristu…
