Zamislite da pred sobom imate dva slučaja. S vaše lijeve je čovjek u stvarno teškom materijalnom stanju. S vaše desne je čovjek kojeg druga osoba upravo pokušava ubiti.
Vaša prva moralna dužnost – ako išta možete napraviti – je spriječiti ubojstvo desnoga čovjeka. Vaša druga moralna dužnost – ako išta možete napraviti – je pomoći lijevom čovjeku.
Obje moralne obveze su stvarne. Ali nisu obje jednako teške. U oba slučaja – ako išta možete – trebate nešto napraviti. Ali trebate prvo raditi da spriječite veću nepravdu ubojstva.
Zamislite da vam netko međutim predloži da pustite čovjeka s desne strane da bude ubijen (i da pustite čitavu klasu ljudi da budu ubijeni) te da se umjesto toga usredotočite na lijevoga koji “stvarno treba vašu pomoć”. S pravom biste takav prijedlog nazvali moralno izopačenim, a osobu (ako promišljeno ustraje u takvom stavu) moralnim slijepcem. Možda biste ju i pozvali da “uključi… mozak”.
U potpunosti se slažem sa svime, ali problem je, vjerujem, u tome što oni pod geslom “Mislav želi živjeti” podrazumijevaju “Mislav želi biti sretan” tj. impliciraju da ono što Mislav sada ima nije “život” (onako kako ga oni sami sebi prešutno definiraju) te stoga Mislav trenutno “ne živi”. Eto koliko morbidna je njihova filozofija! U svakom slučaju, hvala na članku i samo naprijed 😉
krivi članak :'(
Sve pet 🙂
Da, Anonimno, krivi je članak. Autor ovog članka je pod “čovjek s desne strane” (cijela klasa ljudi) mislio na izbjeglice! Jer, za razliku od zigote/embrija, pretpostavljam da, niti u najdaljim kutcima u koje mogu zaći ljubitelji pojmovnih analiza, nije i ne može biti sporno da su izbjeglice ljudi/osobe. Ili se, možda, varam?
Mislim da je kriva dilema jer je i jedno i drugo krivo. Prva duznost je krstenje to jest evangelizacija, jer vaznije je spasiti dusu nego tijelo. Isus na krizu nije pokusao, koliko nam je poznato, spasit bioloski zivot dvojici supatnika na krizevima. On koji je ozivljavao mrtve je bio mozda u mogucnosti spasit im bioloski zivot – dakle imao bi po vama moralnu duznost. No on ih je pretpostavljam pokusao na neki nacin obratiti, mozda se molio u sebi, sto ja mislim da je jos veca duznost i jedan se obratio. Da li su rani krscani imali moralnu duznost uzeti oruzje u ruke i borit se protiv Rimljana da sprijece ubojstva mucenika? Da je krenulo tim putem brzo bi se krscanstvo pretvorilo u krvavu revolucionarnu pobunu protiv Rimskog Carstva.
Znači tvoje rješenje dileme sa izbjeglicama bi bilo da se paralelno sa bombarderima pošalju i kanaderi sa svetom vodom u Siriju, pa da ih svećenik iz aviona masovno krsti dok po njima padaju bombe? 🙂
#1 Bombarderi. “I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?” #2 Izbjeglice. KKC#304 “Zato vidimo kako Duh Sveti, prvotni autor Svetoga pisma, cesto Bogu pripisuje cine, a da ne spominje drugotnih uzroka. Nije to primitivan “nacin govora”, nego dubok podsjecaj na Bozje prvenstvo i na VRHOVNU VLAST NAD POVIJESCU I SVIJETOM, kojim nas odgaja za pouzdanje u njega.”
Srećom da je Isus bio hipi, jer da nije, sad bi ti drugo govorio. Uostalom ni to nije sigurno “A moje neprijatelje – one koji me ne htjedoše za kralja – dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima” 😛