Za nekih devet mjeseci, točnije 2. rujna 2022. godine, trebala bi se emitirati prva sezona Amazonova Gospodara prstenova. No nemojte da vas prevari naslov. Taj Amazonov projekt, koji će trajati najmanje pet sezona i čiji će troškovi po svemu sudeći sezati u milijarde dolara, nema nikakve veze s istoimenom Tolkienovom knjigom, a niti s Trećim dobom u koje je smještena radnja Gospodara prstenova. Radije, radnja se odvija u Drugome dobu (nešto više o tome kasnije u tekstu). I dok mnogi jedva čekaju što će sve Amazonov Gospodar prstenova donijeti, osobno sam iznimno skeptičan. U ovome bih tekstu tako htio navesti razloge zbog kojih smatram da će Amazonov Gospodar prstenova biti loša serija.
Moja prva ljubav: Jacksonov Gospodar prstenova
Za početak bih htio napomenuti da filmsku trilogiju Gospodara prstenova smatram vrsnom adaptacijom knjige. Kao što sam napomenuo u tekstu „Zašto (ponovno) pogledati film ‘Gospodar prstenova’?”, verzija Petera Jacksona uvela me u svijet Međuzemlja i dan-danas smatram ju jako dobrom ekranizacijom Tolkienova istoimenog djela. I premda sada vidim neke probleme i nelogičnosti u filmovima (npr. utjecaj prstena na Faramira ili način na koji Jackson koristi Vojsku mrtvih u bitci Pelenorskih polja), Jacksonova je filmska trilogija izvrsna i uvijek joj se rado vraćam.
Hobit na steroidima
Nažalost, to ne mogu reći za Jacksonovu drugu međuzemnu trilogiju – Hobit. I dok je Tolkienov Gospodar prstenova s više od 1000 stranica nudio obilje materijala, Hobit je pak, ovisno o izdanju, dug između 250 i 300 stranica, a Peter Jackson napravio je tri filma od toga. S obzirom na to da je Jackson trebao materijala za 8-9 sati filma (ovisno je li riječ o kino ili produženim verzijama), ne treba čuditi što je u filmove unio stvari koje se ne nalaze u samoj knjizi.
Primjerice, jedan je od glavnih antagonista orkovski poglavica Azog, ali problem je u tome što je Azog u vrijeme radnje Hobita mrtav gotovo 150 godina. No čak su i Azogova, pa i Legolasova prisutnost u filmu manje problematične od uvođenja novoga lika – vilenjakinje Tauriel. I ne samo to već je Jacksonov Hobit donio i ljubavni odnos između Tauriel i patuljka Kilija. Jedan je od glavnih problema što taj odnos umanjuje značaj prijateljstva između Legolasa i Gimlija, a isto tako i odnos između Galadriel i Gimlija. Kako točno?
Naime, svakomu tko je pročitao Tolkienov Gospodar prstenova ili pak pogledao Jacksonovu adaptaciju, poznato je da između vilenjaka i patuljaka postoji nepovjerenje, pa i netrpeljivost uzrokovane nemilim događajima iz prošlosti. To, primjerice, vidimo u načinu kako se vilenjaci u Lothlorienu ponašaju prema Gimliju. No za odnos između dviju rasa presudan je susret Galadriel i Gimlija. Potonji je toliko zadivljen Galadrielovim nježnim riječima koje mu je uputila pri prvome susretu, njezinom ljepotom i dobrotom da mu se učinilo da je, kada su se njihovi pogledi susreli, zavirio u srce neprijatelju i otkrio u njemu ljubav i razumijevanje. Kasnije Galadriel – koja je triput odbila zahtjev Fëanora, tvorca silmarila i drugoga kralja Noldora, da mu pokloni uvojak svoje zlatne kose jer je u njemu opazila tamu koja joj je bila odbojna i koje se plašila (usp. Tolkien 2005, 264-265) – na Gimlijevu molbu da mu pokloni jedan uvojak poklanja čak tri. Ujedno će po odlasku iz Loriena Gimli i Legolas započeti svoje prijateljstvo. I tako prijateljstvo između Galadriel i Gimlija te Legolasa i Gimlija predstavlja početak obnove narušenih odnosa između vilenjaka i patuljaka. Uvođenjem pak jeftine romanse između Tauriel i Kilija Jackson podriva važnost čitave ranije spomenute dinamike jer početak obnove odnosa između vilenjaka i patuljaka smješta nekih 70-ak godina ranije.
Konačno, filmu definitivno ne idu prilog poprilično velika glumačka postava, kao ni neuvjerljiv CGI. Ukratko, filmsku trilogiju Hobita ne bih označio dobrim filmovima, a ni dobrom adaptacijom knjige.
Amazonov Gospodar prstenova: katastrofa u nastajanju?
Međutim, sudeći prema dostupnim informacijama, čak će i filmska adaptacija Hobita biti remek-djelo u usporedbi s Amazonovom novom serijom koja će biti smještena u Drugo doba Međuzemlja.
Amazonov brodolom: Odlazak Shippeya
Zašto sam skeptičan? Nekoliko je razloga za moju sumnjičavost. Prvo, iako je Amazon najavio da će poznati tolkienolog Tom Shippey sudjelovati u projektu, što je ljubitelje Međuzemlja ispunilo nadom da će serija biti vjerna izvorima, u prvoj polovici 2020. godine Shippey je napustio projekt. Odlazak jednog od vodećih poznavatelja Tolkienova lika i djela jako je zabrinuo obožavatelje jer je dovedena u pitanje vjernost Amazonove serije Tolkienovu opusu.
O (crnim) hobitima
Sljedeći je razlog moje sumnjičavosti govor o tzv. „crnim hobitima”. Ovdje bi mi netko mogao reći: „Ali, Luka, zar ne znaš? U Međuzemlju postoje crni hobiti. Naime, Nogodlaci (eng. Harfoots).” No što točno stoji u odlomku Gospodara prstenova na koji se moj fiktivni sugovornik poziva?
„Prije prelaska planina, hobiti su se već podijelili na tri različita ogranka: Nogodlake, Jakote i Bjelokože. Nogodlaci su imali tamniju kožu, bili su manji i niži, bez brade i čizama, imali su lijepe i okretne ruke i noge, a najviše su voljeli visoravni i obronke. Jakote su bili krupniji i zdepastiji, s većim rukama i stopalima, a najdraže su im bile ravnice i riječne doline. Bjelokože su imali svjetliju kožu i kosu, bili su viši i vitkiji od drugih, a voljeli su drveće i šumovite krajeve.
Nogodlaci su u davna vremena bili blisko vezani uz patuljke i dugo živjeli na prvim obroncima planina. Rano su krenuli na zapad i prevalili Eriador sve do Vjetrovrha dok su drugi još bili u Bespućima. Bili su najpoznatija i daleko najbrojnija vrsta hobita. Oni su najviše bili skloni tome da se skrase na jednom mjestu i najdulje su zadržali običaj predaka da žive u podzemnim prolazima i jazbinama” (Tolkien 2018, xiii, kurziv moj).
I dok je točno da se za Nogodlake navodi da su bili „tamnije kože” (eng. browner of skin), jednostavno ne vidim kako iz toga slijedi da su bili crni i, posljedično, da postoje „crni hobiti”. Zašto ne bi mogli biti tamnije puti u smislu u kojem su stanovnici Mediterana tamnoputiji od stanovnika Britanskoga otočja ili nordijskih zemalja? Zbog toga smatram da je sklonost tumačenja Nogodlakih kao hobita crne puti ili multietničkoga hobitskog plemena više posljedica identitetske politike i suvremenih senzibiliteta, negoli onoga što je sâm Tolkien imao na umu.
No čak i da uspijemo nekako prijeći preko čitavoga problema „crnih hobita”, činjenica je da u Drugome dobu, u kojem će se odvijati radnja serije, jednostavno nema spomena hobita. U vilenjačkim spisima ne spominju se hobiti, niti se bilježe ikakva njihova djela. Prvi im je pak spomen tek na početku Trećega doba. Prema tome, da su tvorci serije slijedili dostupne izvore, ne bi bilo mjesta za hobite u novoj seriji, bili oni crni, bijeli, žuti ili zeleni.
Nedostatak materijala o Drugome dobu: blagoslov ili prokletstvo?
Ovdje bi mi moj sugovornik mogao prigovoriti: „Budući da ne posjedujemo previše materijala o Drugome dobu, Amazon ima relativnu slobodu da doda stvari, a da pritom ne protuslovi nečemu što je Tolkien rekao.” U tim riječima ima istine. Naime, kao što je ranije spomenuti Shippey u jednom intervjuu iz 2019. godine izjavio:
„Tolkien Estate inzistirat će na tome da se ne izmijeni temeljni obris Drugoga doba. Sauron napada Eriador, prisiljen je povući se od strane númenorske ekspedicije, prisiljen je ići u Númenor. Tamo kvari Númenorejce i zavodi ih da prekrše valarsku zabranu. Sve to, tijek povijesti, mora ostati isto. No može se dodati nove likove i postaviti brojna pitanja poput: ‘Što je Sauron radio u međuvremenu? Gdje je bio nakon Morgothova poraza?’ Teoretski gledajući, Amazon na ova pitanja može odgovoriti izmišljanjem odgovora jer Tolkien [te događaje] nije opisao. No ne smije protusloviti ničemu što je Tolkien rekao. Amazon mora paziti na to. [Serija] mora biti kanonska, nemoguće je promijeniti granice koje je postavio Tolkien, nužno je ostati ‘tolkienovski’.”
Shippey dodaje da Tolkien Estate ima pravo veta na sve što se tiče Tolkiena i, prema njegovim riječima, itekako su sposobni reći „ne”.
Međutim, protivi li se uvođenje hobita – bili oni crni, bijeli, žuti ili zeleni – temeljnom obrisu povijesti Drugoga doba? Ne nužno. Isto se tako temeljnom obrisu trotisućljetne povijesti Drugoga doba ne protivi uvođenje novih likova i vrsta koji nisu bili prisutni u tome dobu. Što pak ako Amazon odluči eksperimentirati sa seksualnošću i pitanjem identiteta u svojoj seriji? Hoće li Tolkien Estate smatrati da se to protivi temeljnom obrisu povijesti Drugoga doba? Prije nego što mi netko kaže: „To je nemoguće!”, uputio bih na primjer crnih hobita, ali i na činjenicu da je Amazon zaposlio „koordinatoricu za intimnost”. Hoće li Tolkien Estate na sve to reći „ne”?
Tu dolazimo do još jednoga velikog problema. Sâm Tom Shippey izjavljuje da Tolkien nije ostavio previše materijala o Drugome dobu. I dok bi neki to mogli smatrati prilikom za kreativnost i prostorom slobode, imajući na umu primjere ranije spomenute filmske adaptacije Hobita kao i posljednjih nekoliko sezona Igre prijestolja, nedostatak materijala radije predstavlja priliku za propast, a ne za uspjeh.
Vjerujem da je Igra prijestolja naročito dobar primjer. Naime, u nedostatku materijala tvorci HBO-ove adaptacije Pjesme vatre i leda morali su se u zadnjim sezonama zadovoljiti osnovnim obrisom i smjerom koji je postavio George R. R. Martin, autor knjiga, a detalje su tvorci HBO-ove serije popunjavali sami. I dok sâm nisam pratio Igru prijestolja, iz onoga što sam imao prilike pročitati i čuti, obožavatelji su bili razočarani konačnim proizvodom.
I dok bi iskusni i dobri scenaristi i producenti u tandemu s kvalitetnom glumačkom postavom mogli izvući čitavu stvar, angažiranje neiskusnih Johna D. Paynea i Patricka McKaya kao producenata i scenarista Amazonove serije sigurno nije dobar znak za taj megalomanski projekt. Iz tog razloga smatram da Amazonovu Gospodaru prstenova prijeti slična opasnost kao i Igri prijestolja, naime, da će u nedostatku materijala ispričati priču kojom će, u konačnici, rijetko tko biti zadovoljan.
Amazonov Gospodar prstenova: prilika za progresivne preinake?
Naposljetku, imajući na umu neke teme otvorene u prethodnome potpoglavlju, postavlja se i pitanje hoće li Tolkien Estate biti dovoljno snažan oduprijeti se zahtjevima progresivnoga establišmenta za inkluzivnošću ili će popustiti pred naletima ljevičarske inteligencije i woke–aktivizma koji ne podnose Tolkienov opus? Primjerice, Tolkien Society popustio je pred tim naletima.
Naravno, ne niječem da su obožavatelji Tolkienova lika i djela raznih političkih orijentacija. Radije, ovdje se referiram na one književne kritičare, progresivne aktiviste i ljevičarske intelektualce kojima ništa ne bi bilo draže doli uvesti aktualne dnevno-političke i društvene teme u Međuzemlje, uništavajući tako jedan od posljednjih bastiona eskapizma (premda Međuzemlje nije samo to). Za takve eskapizam jednostavno nije rješenje jer nas i književna djela svojim temama i radnjom trebaju stalno podsjećati na aktualne krize, probleme i nedaće s kojima se svijet suočava. Nadalje, riječ je o ljudima za koje ne mogu postojati prijateljstva među pripadnicima istoga spola, a da nisu implicitno sodomitna. A ako pak nema pripadnika spolne devijacije na ekranu i ako nisu prikazani u pozitivnome svjetlu, to navodno potiče ugnjetavanje seksualnih manjina i u našem svijetu.
I dok brojne Tolkienove obožavatelje zanima mogućnost izbavljenja (barem nekih) orkova nakon višetisućljetnoga robovanja zlim gospodarima Morgothu i Sauronu, pa neke bi mogla zanimati čak i Aragornova porezna politika, vjerujem da skoro pa nijednoga obožavatelja ne zanima prisutnost abecedne populacije u Međuzemlju. Tolkienov legendarium uzdiže čovjeka iznad prozaičnih pitanja heteronormativnosti, subalternosti i tko zna koje već ne gluposti aktualnoga političkog krajobraza. Radije, Tolkien čovjeku donosi epske priče o prijateljstvu, časti, poniznosti i vjernosti, priče u kojima dobro, premda se ponekad činilo drugačije, u konačnici pobjeđuje zlo. No upravo te karakteristike smetaju brojnim Tolkienovim kritičarima. Kao što Will Jordan a.k.a. The Critical Drinker komentira:
„Čini mi se da se Tolkienov staromodni, vrli, idealistički pogled na borbu dobra i zla ne slaže dobro s današnjom čudnom, nihilističkom, postmodernom kreativnom pustoši gdje ništa nije ispravno ili pogrješno, nitko nije dobar i zao i ništa što činimo nema smisla. Njegova posebna vrsta pripovijedanja potpuna je suprotnost stvarima koje danas izbacujemo. Jer, Bože sačuvaj, da ljudi izađu s filma ili televizijske serije osjećajući se nadahnuto i emocionalno zadovoljnima! Ako ova serija bude slijedila sadašnje trendove, vjerojatno će Saurona prikazati kao neshvaćenoga junaka.”
I dok se nadam da Tolkien Estate neće popustiti pred zavodljivošću novca i pritiskom da osuvremeni Međuzemlje, smatram da strah nije neopravdan, pogotovo nakon smrti Christophera Tolkiena, tog „posljednjeg prijatelja vilenjaka” (Rachel Fulton Brown).
Ljubav prema Međuzemlju neće minuti
Sve što sam dosad napisao ne znači da će mi odjednom Međuzemlje postati nezanimljivo i mrsko ako Amazonov Gospodar prstenova bude loš. Na kraju krajeva, ni Jacksonova ekranizacija Hobita nije mi uništila doživljaj knjige, pa mi tako ni možebitno katastrofalna Amazonova adaptacija neće umanjiti ljepotu Silmarilliona, Povijesti Međuzemlja i ostalih Tolkienovih djela. I tko zna, možda će suprotno mojim očekivanjima Amazonov Gospodar prstenova biti vjeran izvorima i privući novu generaciju čitatelja Tolkienovih djela. Možda će se moji strahovi ipak pokazati neutemeljenima, pa na kraju dobijemo izvrsnu seriju.
A opet, smatram da teško možemo očekivati da ćemo dobiti ekranizaciju Drugoga doba koja će biti dostojna Jacksonove adaptacije Gospodara prstenova. Ujedno mi se čini da Amazonovoj verziji Gospodara prstenova prijeti zagađenje identitetskom politikom i ostalim ludostima progresivnoga krajobraza. No neovisno o tome hoće li ili ne Amazonov Gospodar prstenova biti dobar, hoće li biti vjeran izvorima ili ne, to istinskim obožavateljima Tolkienovih djela neće umanjiti ljepotu Međuzemlja. Tȁ što god nas dočekalo sljedećega rujna, ljubav prema Međuzemlju neće minuti.
Luka Ilić
Korištena literatura
-
J. R. R. Tolkien. 2018. Gospodar prstenova: Prstenova družina (Zagreb: Lumen).
-
J. R. R. Tolkien. 2005. Nedovršene pripovijesti (Zagreb: Algoritam).