Sanja Sarnavka jedna je od onih ljudi koje je teško voljeti. Svejedno uspijevam nekom nebeskom milosti – u onom smislu kršćanske ljubavi koja želi dobro svima. Želim da se preobrati i da joj bude dobro, jer joj sad nije dobro. Naime, neki dan je čitala Evanđelje po Mateju na trgu i bila u istom konglomeratu entiteta kao što je Arijana Lekić Fridrih za koju Jutarnji list kaže:
Redateljica Arijana Lekić – Fridrih jedna je od onih koji svojim životom i talentom ostavljaju neizbrisiv trag, inspiriraju i svakodnevno pomalo pomiču granice čineći tako svijet boljim mjestom za život…
Naravno, većini nije jasno gdje je talent Arijane Lekić Fridrih i na što točno ostavlja neizbrisiv trag te na koji način svijet čini boljim mjestom. No to što je potpuno okultno zašto individua koja maše rukama u prljavoj majici dok stavlja ruže po nogostupu i time implicira da molitelji imaju neku vezu s 0,001%[1] muškaraca koji su ubili neku ženu, ne znači da ona nije – barem u svoja četiri zida – vrlo talentirana osoba. Što se tiče činjenja svijeta boljim mjestom, svakako se može istaknuti da kupovanjem ruža potpomaže, vjerojatno, male cvjećarske obrte.
Uglavnom, da ne pretjerujem s digresijama, u ovom intelektualnom trkalištu kmečavaca koji prosvjeduju protiv molitelja, Sanja Sarnavka je – donekle poput Cicerona na rimskom forumu (samo s radikalno manje gravitasa) – čitala Evanđelje po Mateju (6, 5):
Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.
Već sam napisao tekst u kojem sam komentirao korištenje ovog citata protiv molitelja na trgu. No sad bih volio malo produbiti poantu.
Pristup Sanje Sarnavke podsjetio me na još jednu individuu koja voli koristiti Sveto pismo izvan konteksta kako bi kušala i iritirala vjernike. Naime, ta individua isto ne voli kršćanstvo i zalaže se za sve suprotno od vrjednota Crkve. Zanimljivo, ako vidite nekog na klupi u parku da čita Katekizam Katoličke Crkve, dobra je šansa da to neće biti Sanja Sarnavka. Ako vidite nekog da se moli u crkvi, veća šansa je da gledate Vladimira Šeksa nego Sanju Sarnavku. No zašto ona onda čita Evanđelje na trgu?
Ovakav pristup je koristio Sotona osobno. U Evanđelju po Luki (4, 9-11) piše:
Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.“
Ovdje Sotona referira na Bibliju – citira Psalam 91. – kako bi prevario Isusa da se baci s Hrama. Slično Sarnavka citira Bibliju, ne zato što mari što u Bibliji piše, nego zato da bi otjerala vjernike s trga.
Isus nam je točno demonstrirao kako odgovoriti onomu koji koristi biblijske citate izvan konteksta da bi provocirao. Sotoni je odgovorio na izazov:
»Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega! Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
U toj prilici Isus referira na Ponovljeni zakon (6, 16):
Ne iskušavajte Jahvu, Boga svoga, kao što ste ga iskušavali kod Mase.
Dakle, mogli bismo vizualizirati općenit Sotonin pokušaj i Isusov odgovor ovako:
Sotona citira dio Biblije x kako bi postigao zao cilj y, Isus na to citira dio Biblije z, kako bi opovrgao zao cilj y.
Čini se da je prema toj formuli najbolji odgovor koji možemo dati na tragu Isusova. Stoji pisano:
Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre. (1 Tim 2, 8)
Bilo tko upoznat s katoličkom kulturom zna da javna molitva nije nikakav problem – Isus je javno molio i propovijedao. Njegovi učenici isto. Neki iz krugova Crkve tome se znaju protiviti, ali to su „korisni idioti“ za ljevičarsku agendu. Bitno je samo prepoznati da kmečavci koriste sve vrste obmane i izvrtanja kako bi zbunili i napali ljude koji se mole za dobre stvari. Bitno je odgovoriti im u Kristovom duhu.
Uzgred rečeno, što se tiče vezanog problema u kojem Sarnavka i Fridrih povezuju molitelje s nasiljem u obitelji, tu nemam što reći. Molitelji se mole Ženi za dobro žena i muškaraca, a povezivati nekoliko ubojica žena godišnje (od kojih mnogi imaju psihičkih problema) s njima je kao da povezujete iskopavanje ugljena na Uralu sa slastičarskim priborom u sjevernoj Švicarskoj.
Završno, pričao sam i s Leom Rochejacqueleinom o tome i iznio je zanimljivu opasku na cijelu priču. O čemu je riječ? Čini se da citirane riječi koje navodi Sarnavka valja razumjeti ne kao osudu javne molitve kao takve, nego prije svega kao upozorenje protiv onoga što bismo danas nazvali virtue signallingom. U povijesnom i društvenom kontekstu u kojem su te riječi nastale, pobožnost je bila jedna od ključnih društveno priznatih vrlina. Javno pokazivanje pobožnosti – kroz molitvu, post ili slične prakse – moglo je poslužiti kao način demonstracije vlastite krjeposti, pa i onda (ili osobito onda) kada je ona bila više hinjena nego stvarna. Upravo je protiv takvog – antičkog oblika moralnog samopromoviranja – bila usmjerena kritika.
Današnji je kontekst bitno drukčiji. Javna molitva više ne funkcionira kao učinkovit ili društveno povoljan signal moralne superiornosti. Naprotiv, ni političke strukture moći, ni mediji, ni kulturne elite, ni javni utjecajnici – čak ni oni koji načelno brane pravo na javnu molitvu – ne doživljavaju takav čin kao osobit znak krjeposti, niti molitelje kao uzorne građane. U najboljem slučaju, javna se molitva tolerira. Rijetko se pak, ako ikada, afirmira kao društveno dobro. To vrijedi jednako za crkvene autoritete kao i za sekularne komentatore.
Ako javna molitva danas ne signalizira vrlinu, što je onda signalizira? Pa, primjerice, simboličko polaganje cvijeća za ubijene žene ili javno deklariranje protiv femicida ispred ljudi koji s femicidom nemaju veze. Budući da ne postoji relevantan društveni akter koji bi se zalagao za ubijanje žena ili takvo nasilje smatrao moralno prihvatljivim, riječ je o izuzetno jeftinom načinu moralne samopromocije. U tom smislu, Isusove riječi odnose upravo na takve prakse, a ne na ljude koji javnom molitvom riskiraju društvenu stigmatizaciju umjesto moralnih bodova.
Fred Delacroix
[1] Broj je utemeljen u stvarnosti. Pogledajte koliko muškaraca ima u Hrvatskoj, koliko je ubojstava žena godišnje i izračunajte koliki postotak muškaraca ubije ženu. Uzgred rečeno, tipično je više muškaraca ubijeno godišnje.