U jeku odluke američkoga Vrhovnoga suda koji je uz 6 glasova „za“ i 3 „protiv“ donio presudu da Ustav Sjedinjenih Američkih Država ne daje pravo na pobačaj, nemali je broj ljudi, uključujući i kršćane, na društvenim mrežama počeo tvrditi da zabrana pobačaja neće smanjiti njihov broj. Naprotiv, oni tvrde da će se taj broj smanjiti pristupom kontracepcijskim sredstvima, univerzalnom zdravstvenom zaštitom, sveobuhvatnim spolnim odgojem, financiranjem obrazovanja i cijelim nizom ostalih socijalnih politika. Što reći na te stavove, a naročito na kršćane koji ih zastupaju?
Prije nego što odgovorimo na spomenuti prigovor, treba imati na umu da u presudi Dobbs v. Jackson uopće nije riječ o zabrani pobačaja, već o tome da se autoritet reguliranja pobačaja vratio narodu i njihovim izabranim predstavnicima, odnosno reguliranje pobačaja prebačeno je s federalne razine na razinu saveznih država. Nekima ovo može djelovati kao nepotrebno cjepidlačenje, ali važno je imati na umu na što se uopće odnosila presuda Vrhovnoga suda. Prema tome, prigovor „zabrana pobačaja nije rješenje“ ne može se odnositi na presudu Dobbs v. Jackson, nego na naknadne odluke saveznih država koje su odlučile uvesti restrikcije i zabrane kada je riječ o pobačaju. Prijeđimo sada na odgovor na sâm prigovor.
Razlozi za zakonsku zabranu pobačaja
Prvo, valja podsjetiti kako smo u brojnim tekstovima na ovoj stranici branili sljedeći argument (ili neki oblik toga argumenta): budući da je uvijek pogrješno namjerno usmrtiti nevinu osobu (ili ljudsko biće), a fetus je nevina osoba, slijedi da je uvijek pogrješno namjerno usmrtiti fetus. Osobno sam taj argument branio u nizu Pobačaj: pravo ili ubojstvo? (vidi također ovdje i ovdje) i u tekstu Pobačaj je ozakonjeno naručeno ubojstvo, a Fred Delacroix u tekstovima O izjavi Dubravka Lepušića ili o pseudoznanosti, Ipak je bolje da se Mislav rodio i naročito u Requiem razuma ili pobačaj u Hrvatskoj. K tomu, kao što je Mislav Šolta argumentirao u tekstu Jedan argument o zlu pobačaju, budući da je fetus maksimalno nevina osoba, pobačaj je najgori (ili barem tu negdje) čin uopće. Stoga, budući da je pobačaj hotimično usmrćivanje (maksimalno) nevine osobe, slijedi da bi ga zakonski trebalo zabraniti.
„Zabrana pobačaja nije rješenje“ ili o korisnim idiotima
Drugo, kršćani koji nakon pada Roe v. Wadea tvrde da „zabrana pobačaja neće smanjiti njihov broj“ korisni su idioti. Oni nasjedaju na lažni narativ pobornika ubijanja nevinih da pro-life aktivisti rade samo na zabrani pobačaja, zaboravljajući, primjerice, pomoć i savjetovanje koje pobornici života nude za vrijeme i nakon trudnoće. Nadalje, ti kršćani relativiziraju zakonska rješenja i odluke koji idu u prilog životu (kao što je slučaj s padom Roe v. Wadea). Po svemu sudeći, ti su kršćani korisni idioti koji služe suprotnoj strani i narativu koji promiče dehumanizaciju i smrt.
Zabrana pobačaja kao nužan uvjet za zaštitu života i dostojanstva osobe
Treće, nitko ne tvrdi da je zabrana pobačaja potpuno rješenje, ali je sastavni dio rješenja. Zabrana je pobačaja, kao što je naš Hrvoje Juko argumentirao, nužan uvjet za ostvarivanje svrhe zaštite života i dostojanstva osobe. Hrvoje tako piše:
„Samo ako je pobačaj zabranjen, može se reći da je u društvu (nevin) život zaštićen. Mjere poput edukacije i financijske pomoći su dobre, ali nisu apsolutno nužne za pravedno društvo. Nelegalnost ubijanja najranjivijih ljudskih bića je s druge strane apsolutno nužna za pravedno društvo.
Opet drukčije rečeno, moguće je društvo u kojem građanima nije potrebna edukacija i financijska pomoć (možda su dovoljno educirani i dobrostojeći), a da ono svejedno ostvaruje cilj zaštite života i promicanja dostojanstva osobe. Ali nije moguće društvo u kojem je pobačaj legalan, a da je cilj zaštite života i promicanja dostojanstva ostvaren. Prvi zahtjev je relativan (premda tipično vrlo potreban i dobar), drugi je apsolutan…
Sad, poprilično je jasno da druge strategije promicanja života i dostojanstva osobe … ne uživaju jednak status kao zabrana pobačaja i da je nikako ne mogu zamijeniti ili biti odvojena, paralelna strategija uz nastojanja da se pobačaj u društvima okonča. Nastojanje oko zabrane pobačaja nije jedna od strategija, nego uvjet mogućnosti poštivanja života i osobe u društvu.“
Iz ovoga je i više nego jasno da treba raditi na edukaciji, na promjeni umova i srca, na promjeni mentaliteta, na popratnim zakonskim rješenjima i politikama itd. No poštivanje života i osobe u društvu nemoguće je bez mijenjanja nepravednih zakona koji čitave skupine ljudi marginaliziraju i dehumaniziraju. Prema tome, zabrana pobačaja poprilično je značajan dio rješenja ili, još preciznije, nužan uvjet kako bismo zaštitili život i dostojanstvo osobe. Tvrditi suprotno znači pristati na narativ pobornika ubijanja nevinih i postati korisni idiot.
Luka Ilić
[Corrigenda, 30. lipnja 2022.]
Prvo, uputio bih ljude na tekst koji nam je proslijedila jedna čitateljica pod naslovom Da, pro-life zakoni deluju. I te kako. U tome se tekstu oštro kritiziraju studije kojima se navodno pokazuje da zabrana pobačaja nije djelotvorna u smanjivanju pobačaja. Ukazuje se na spekulativnost tih studija, njihovo oslanjanje na neplauzibilnu metodu, zatim činjenicu da ne uzimaju u obzir čitav niz čimbenika koji utječu na stvarni broj pobačaja u zemljama, da ne uzimaju u obzir socio-ekonomske i demografske čimbenike i da preskaču usporedbu broja neplaniranih trudnoća te broja pobačaja. Tekst upućuje na knjige, članke i istraživanja koji pokazuju, primjerice, da zakoni koji štite život nerođene djece značajno umanjuju broj pobačaja, čak i kada su umjereno restriktivni. Konačno, tekst upućuje na jednu od najvećih studija o posljedicama nedostupnosti pobačaja, prema kojoj 96% žena koje su željele pobaciti dijete, a to nisu uspjele, pet godina kasnije nisu požalile zbog toga što su rodile tu djecu.
Drugo, u izvornoj sam objavi zaboravio napomenuti da kod mnogih ljudi tvrdnja „zabrana fenomena x nije rješenje“ isključivo vrijedi za fenomen pobačaja. Ako bi osoba doista vjerovala da „zabrana fenomena x nije rješenje“ ili „zabrana fenomena x neće dovesti do nestanka x-a ili smanjivanja učestalosti x-a“, dosljednost bi zahtijevala da to primijeni i na ostale ozbiljno nemoralne čine poput krađe, paleža, fizičkoga napada, silovanja, ropstva, zlostavljanja djece, okrutnosti prema životinjama, incesta, krivotvorenja, krivokletstva, raspačavanja droge itd. Zašto za te ostale fenomene ta osoba ne govori „zabrana fenomena x nije rješenje, odnosno neće dovesti do smanjivanja učestalosti x-a“? Zašto u tim slučajevima ta osoba ne govori da zabrana fenomena x ne rješava ništa i da su nam umjesto zabrane fenomena x potrebne edukacija, financijska pomoć i odgovarajuće socijalne politike? Ako je pobačaj doista oduzimanje nevinoga ljudskog života i posljedično ozbiljno nemoralan čin, zašto bi u tome slučaju bilo išta drugačije? Zašto nužan uvjet zaštite života i dostojanstva osobe ne bi bila zabrana pobačaja? Drugim riječima, budući da je pobačaj hotimično ubijanje maksimalno nevine osobe, trebalo bi zakonski zabraniti pobačaj.
Navedeno samo dodatno učvršćuje moju izvornu tezu, naime, da je kršćanin koji tvrdi „zabrana pobačaja neće smanjiti njihov broj“ zapravo korisni idiot.
Primarna svrha zabrane pobačaja i kažnjavanja počinitelja pobačaja jest ostvarivanje pravde, sekundarna je smanjivanje broja pobačaja posljedično zabrani.
Najgluplji argument protiv pobačaja IKAD: “96% žena koje su željele pobaciti dijete, a to nisu uspjele, pet godina kasnije nisu požalile zbog toga što su rodile tu djecu”.
Pa dobro Luka, imaš li ti djecu? Da imaš, onda bi znao koliko je stupidno to što si ovo spomenuo. Ovako nešto može tvrditi samo osoba koja smatra da su žene krvožderni monstrumi. A nisu. Čak i među onih 4% slučajeva koje su požalile bi svijećom morao tražiti takve i siguran sam da 90% tih ima itekako dobre razloge za takav stav (npr. djeca sa teškim mentalnim retardacijama i slično).
Cijeli vaš argument protiv abortusa je bezvezan, jer namjerno prešućuje neke kontraargumente kao što je onaj najvažniji – tjelesna autonomija žene. Prema tom argumentu žena mora dobrovoljno pristati na trudnoću i nitko je ne smije na trudnoću prisiljavati. U tom smislu je nebitno što 96% žena koje su protiv svoje volje prisiljene iznijeti trudnoću do kraja možda neće požaliti. Bitno je to da žena ima pravo na izbor i nitko joj ga ne može uskratiti. Niti država, niti crkva, pa niti njeno nerođeno dijete.
Srbin detected, opinion rejected.
Koliko vidim autor teksta uopće nije svjestan da postoje medicinske indikacije za pobačaj, već to elementarno neznanje teze koje iznosi autor dovodi u pitanje.
Dragi moj komentatore, umjesto da, poput nekih komentatora na našoj stranici, pretpostaviš da je ovo prvi tekst ikada koji smo napisali o pobačaju, baci oko na druge tekstove koje smo objavili na stranici i možda, za divno čudo, pronađeš da smo već odgovorili na tvoju dvojbu.
Što se tiče tvoga prigovora, na što točno misliš kada kažeš “medicinske indikacije za pobačaj”? Koje bi to medicinske indikacije opravdale izravno ubijanje nevinoga ljudskog bića? Neću pretpostaviti na što točno misliš, nego bi bilo dobro da navedeš indikacije koje bi opravdale, pa čak i učinile pobačaj nužnim.
Međutim, svejedno smatram da je tvoj prigovor promašen. Naime, velika većina pobačaja posljedica su, primjerice, nespremnosti za dijete ili novo dijete, financijskih razloga i remećenja karijere/obrazovanja. Medicinske indikacije (bile one ozbiljne ili ne) manjinski su razlog za pobačaj.
Poštovani autore ako vam nije jasno što su “medicinske indikacije za pobačaj” predložio da se informirate medicinari će vam drage volje objasniti što one znaće. Ipak činjenica da to ne poznajete a pišete o općenitimo zabranama upućuje na ozbiljan problem i upravo djetinju naivnost, upravo nevjerojatnu za nekog ko ima makar i osnovni akademski stupanj.
Poštovani, a ja sam htio da mi baš Vi kažete na koje to “medicinske indikacije za pobačaj” mislite. Šteta…
Postovanje, nisam medicinar, zato vas i upucujem na medicinsku struku da bi izbjegli pokvareni telefon. Oni ce vam razjasniti sto se sve moze desiti tokom trudnoce, to bi vam trebalo pomoci da shvatite kakve su posljedice vasih neinformiranih stavova. Pomalo primjecujem da je komunikacija sa vama poput one sa frustriranim predbubertetskim djetetom.
Poštovani, ostavimo po strani (ne)adekvatnost moje komunikacije. Međutim, ako doista smatrate da sam neinformiran, nadao sam se da ćete željeti informirati kako mene tako i čitateljstvo o tome pitanju te biti u stanju navesti jedan ili dva primjera koji bi, po vama i medicinarima, bili dovoljan razlog za pobačaj. U najmanju ste me ruku mogli barem uputiti na izvore koji bi mi to razjasnili i informirali me o tome pitanju. Odbijanjem da ponudite bilo kakav primjer i izvor o tome pitanju, ostavljate dojam, opravdano ili ne, da ne znate o čemu govorite.