Uvod u apologetiku VII: Odakle početi?

Nakon što ste pročitali prvih šest nastavaka niza Uvod u apologetiku, možebitno želite steći određena znanja i vještine kako biste bili što djelotvorniji u obrani evanđelja i pripravljanju terena za vjeru ili pak imate sumnje o određenim pitanjima vjere i nadate se pronaći materijale koji će vam pomoći otkloniti te sumnje. Bilo kako bilo, nije vam baš najjasnije odakle početi. Svrha je ovoga teksta ne samo ponuditi vam korisne i dobre apologetske materijale nego i predložiti „odskočnu dasku“, odnosno s kojim autorima započeti vaše apologetsko putovanje.

Poznavanje osnova

Kako bi netko postao dobar apologet ili branitelj evanđelja, za početak važno je njegovati kulturu čitanja Svetoga pisma popraćenu proučavanjem Katekizma Katoličke Crkve radi upoznavanja s temeljima katoličke vjere (besplatnu verziju Katekizma možete pronaći na sljedećoj poveznici). Već ćete proučavanjem Pisma i Katekizma steći dobro poznavanje nauka i morala Katoličke Crkve koje je potrebno za bavljenje apologetikom.

No pretpostavimo da imate vremena i želju dublje proniknuti u katolički nauk, moral i prakse. Takvima bih osim proučavanja Svetoga pisma i Katekizma također preporučio Zakonik kanonskoga prava kao i Denzingera (Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu), kompendij svih temeljnih tekstova o katoličkoj dogmi i moralu od apostolskoga doba do danas. Naravno, poželjno je poznavanje dokumenata crkvenoga učiteljstva. Konačno, izvrstan i jasan pregled katoličke dogme možete pronaći u knjizi Ludwiga Otta Fundamentals of Catholic Dogma. Riječ je o djelu koje smo imali prilike preporučiti vam prošle godine. Naš je Mislav Šolta na vrstan način opisao kvalitete te knjige:

„U vremenu u kojemu se nerijetko može čuti sintagma weaponized ambiguity (višesmislenost korištena kao oružje) dašak jasnoće i preciznosti uvijek dobro dođe. Od uvoda u kojemu objašnjava što bi to bila dogmatska teologija i koji sve dogmatski statusi postoje u tvrdnjama učiteljstva, do detaljnog prolaska kroz dogme naše vjere, Ott nudi jasne formulacije sa potkrjepama iz Svetog pisma, Crkvenih sabora, izjava papa, svetih otaca i skolastičkih rasprava.“

Ispitivanje znakova vremena

Prije nego što preporučim apologetske materijale, jedna važna napomena. Ovisno o tomu koliko se ozbiljno želite latiti apologetike, toliko ćete ulaziti u dijalog s autorima koji su kritični spram kršćanstva, odnosno katoličanstva da biste ispravno razumjeli njihova stajališta i odgovorili na njihove argumente. Također ćete u duhu pastoralne konstitucije Gaudium et spes nastojati ispitivati znakove vremena i tumačiti ih u svjetlu evanđelja kako biste upoznali i shvatili svijet u kojemu živimo, njegova očekivanja, čežnje i često dramatičan značaj (usp. Gaudium et spes §4). Za to će biti potrebna određena upoznatost sa suvremenim likovnim, književnim i glazbenim stvaralaštvom kao i s filozofskim tendencijama i svjetonazorima koji prevladavaju u današnjemu svijetu da bismo suvremenomu čovjeku na što djelotvorniji način navijestili evanđeosku poruku.

„Preko lakših stvari treba doći do težih…“

Međutim, osim poznavanja što Katolička Crkva naučava kao i stanja modernoga čovjeka, potrebno je steći određena apologetska znanja i vještine kako bismo bili što djelotvorniji branitelji evanđelja. U tomu nam mogu pomoći primjeri brojnih prošlih i sadašnjih apologeta.

Ipak, trebamo biti razboriti u odabiru početne točke ili, ako hoćete, odskočne daske, a isto tako ne uzeti prevelik zalogaj. Nije svejedno odakle početi zato što se lako možemo zaplesti i izgubiti na našemu putu. Iz tog je razloga dobro poslušati savjet autora djelca De modo studendi: „Nemoj odabrati ući u more odmah nego preko potočića jer preko lakših stvari treba doći do težih“ (Sertillanges 2015, 185). Taj isti autor nešto kasnije upozorava: „Ne traži ono što ti je previše visoko“ (ibid, 186).

Antonin-Dalmace Sertillanges pak intelektualcima-početnicima nudi sljedeći savjet, a koji vrijedi i za početnike u apologetici: „Nemojte previše opteretiti tlo. Ne podižite zgradu više nego što dopušta osnova ili prije nego što se je učvrstili, inače bi se sve moglo srušiti“ (ibid, 26). Nakon tog savjeta o važnosti dobrih temelja, Sertillanges nešto kasnije ističe i potrebu točne samoprocjene: „Propada onaj koji se previše uzdiže, kao i onaj koji se podcjenjuje. Idi naprijed prema svojim sposobnostima i neka te Bog vodi“ (ibid, 27).

Tri mušketira

Imajući te savjete na umu, preporučio bih tri suvremena apologeta: Petera Kreefta, Williama Lanea Craiga i Edwarda Fesera. Odmah bih htio napomenuti da ovo predstavlja jednu moguću „odskočnu dasku“ u apologetiku, ali ne i jedinu. Dijelom je sigurno riječ o osobnoj preferenciji jer su ta tri čovjeka, svatko na svoj način, odigrali važnu ulogu na momu životnomu putu. No većim je dijelom razlog za odabir spomenuta tri apologeta taj što su njihova djela i način na koji izlažu svoja razmišljanja prikladan uvod u apologetiku.

Peter Kreeft

Što se apologetskoga materijala tiče, vjerujem da sigurno nećete pogriješili ako krenete s Peterom Kreeftom, profesorom filozofije na Boston Collegeu. Kreeft je poznat po svojemu jasnomu, zanimljivomu i pristupačnomu stilu. Brojna su njegova predavanja kao i članci dostupni na internetu, a napisao je i brojne knjige. Posebno bih preporučio njegova djela u obliku dijaloga u kojima je česti lik Sokrat koji čitatelju pomaže u njegovoj potrazi za istinom i mudrosti.

Kreeft je također zajedno s američkim isusovcem Ronaldom Tacellijem napisao knjigu Handbook of Catholic Apologetics: Reasoned Answers to Questions of Faith (2009), svojevrsnu apologetsku Sumu, koja kategorizira i sažima sve glavne argumente u prilog temeljnih kršćanskih vjerovanja, obrađujući k tomu specifične katoličke doktrine koje su predmet spora između katolika i protestanata. Smatram da Kreeftov apologetski stil slijedi C. S. Lewisov koji je svojim djelima kao što je Kršćanstvo nije iluzija (eng. Mere Christianity) apologetiku učinio pristupačnom velikomu broju ljudi.

William Lane Craig

Međutim, po mojemu sudu (i ne samo mojemu) najbolji su uvod u apologetiku tekstovi, predavanja i debate američkoga protestantskoga filozofa, teologa i apologeta Williama Lanea Craiga. Moj se put prema dubljemu shvaćanju kršćanstva i (pomalo ironično) povratka u Katoličku Crkvu ostvario dijelom po njegovim radovima. Kao što je primijetio Rochejaquelein, osim što je vrlo dobar filozof, William Lane Craig sjajan je predavač koji je u svojim izlaganjima „jasan, precizan, sustavan, s neobičnom vještinom da, ovisno o publici, prilagodi izlaganje na taj način da bude dovoljno razumljivo i zanimljivo, a opet sa što manje žrtvovanja jasnoće, preciznosti i sustavnosti“.

Brojne njegove akademske radove, popularne članke, predavanja, izlaganja i debate s filozofima, znanstvenicima, povjesničarima i drugima možete pronaći na njegovoj stranici Reasonable Faith kao i na njegovu Youtube kanalu. U tomu bih kontekstu na poseban način preporučio niz 5-minutnih videa u kojima obrađuje argumente za Božju opstojnost, logičku i probabilističku verziju problema zla, pitanje smisla života, Isusovo samorazumijevanje, njegovo uskrsnuće (i ovdje) te kršćanski partikularizam (također ovdje).

Ako ste imalo upoznati s Craigom, onda znate da je popularnost stekao zahvaljujući svojim debatama s poznatim ateistima i agnosticima. No nisu sve njegove debate prikladne za početnike. Dobro je početi s gledanjem njegove prve debate s engleskim kemičarom Peterom Atkinskom o Božjoj opstojnosti koju je moderirao William Frank Buckley Jr. (William Lane Craig vs Peter Atkins) ili njihove druge debate u Manchesteru (William Lane Craig vs Peter Atkins: “Does God Exist?”). Također bih preporučio gledanje njegove debate s Christopherom Hitchensom, pokojnim novinarom koji je poznat kao pripadnik takozvanoga novoga ateizma (Craig vs. Hitchens: Does God Exists?). Naravno, tu su i brojne druge debate i dijalozi koje možete pronaći na sljedećoj poveznici.

Konačno, ako vas zanimaju njegove knjige, od brojnih apologetskih djela koje je napisao i uredio preporučio bih dva: Reasonable Faith: Christian Truth and Apologetics (2008) i On Guard: Defending Your Faith with Reason and Precision (2010). Spomenute knjige nude detaljna a opet pristupačna izlaganja o smislu života, argumentima za Božju opstojnost, čudima, Isusovu samorazumijevanju kao i o evidenciji za Isusovo uskrsnuće.

Edward Feser

Ipak, ove preporuke ne bi bile potpune bez filozofa Edwarda Fesera, miljenika našega uredništva. Makar, striktno govoreći, Feser nije apologet, na svomu blogu obrađuje razne filozofske i teološke teme koje su značajne za apologetiku, među kojima i pitanje Božje opstojnosti i njegove naravi. K tomu je napisao i uredio dvanaest knjiga od kojih su za apologetiku i naravnu teologiju najrelevantnije The Last Superstition: A Refutation of the New Atheism (2008), Aquinas: A Beginner’s Guide (2009) i Five Proofs of the Existence of God (2017).

Prva se knjiga s ovoga popisa bavi „posljednjim praznovjerjem“, odnosno (novo)ateizmom. Feser razotkriva mane u scijentističkomu, naturalističkomu i mehanicističkomu pogledu na svijet koji njeguju (novo)ateisti. Kao što sam napisao na drugomu mjestu, to posljednje praznovjerje, „niječući svrhovitost kao inherentnu sastavnicu fizičke stvarnosti, dovodi do apsurdnih (i čarobnih) vjerovanja poput da je svijet mogao nastati ni iz čega bez uzroka ili da je ljudska racionalnost, štoviše sam ljudski um iluzoran“.

Njegova pak druga knjiga Aquinas: A Beginner’s Guide predstavlja izvrstan suvremeni pregled Akvinčeve misli: osim što izlaže i brani temeljne filozofske postavke Anđeoskoga naučitelja u dijalogu s analitičkom filozofijom, pokazuje i aktualnost Tominih pet putova (quinque viae).

Konačno, Five Proofs of the Existence of God, djelo koje smo vam također imali prilike preporučiti, obrađuje pet argumenata za Božju opstojnost koje ne bismo trebali brkati s Akvinčevih pet putova. Feser brani sljedeće argumente: 1) aristotelovski (na temelju stvarnosti promjene); 2) neoplatonički (na temelju kompozicije stvari); 3) augustinovski (na temelju realizma po pitanju univerzalija); 4) tomistički (na temelju stvarne razlike između esencije i egzistencije); i, konačno, 5) racionalistički argument (na temelju načela dovoljnoga razloga). Feser osim toga obrađuje ključne božanske atribute kao što su Božja jednost, njegova jednostavnost, vječnost, svemoć, njegovo sveznanje, njegova savršena dobrota itd. K tomu, Feser nudi i odgovore na glavne prigovore upućene protiv naravne teologije kao što su „jedan Bog dalje“, „sve što postoji ima uzrok“, „Bog zakrpa“, problem zla i patnje te Božja skrivenost.

Na ramenima divova

Vjerujem da smo imali priliku čuti poznate riječi Bernarda iz Chartresa: „Mi smo poput patuljaka koji su se popeli na ramena divova. Tako možemo vidjeti više i dalje od njih, ne zato što smo oštrijeg vida ili viši rastom, nego zato što nas oni nose uvis i uzdižu nas svojom divovskom visinom“ (Le Goff 1982, 23). I doista, promotrimo li bilo prošlost bilo sadašnjost, uočit ćemo brojne apologetske divove koji nam mogu pomoći postati boljim braniteljima i navjestiteljima evanđelja, koji nas „uzdižu svojom divovskom visinom“. Uz ranije spomenute postoji svojevrsni „oblak svjedoka“ koji nam može biti od velike pomoći na našemu apologetskomu putu.

„Stari“ divovi

Svaki popis apologeta koji ne bi uključivao C. S. Lewisa ili G. K. Chestertona bio bi nepotpun. Uz već spomenutu Lewisovu knjigu Kršćanstvo nije iluzija (1952) u kojoj na jednostavan način „objašnjava i brani vjerovanje koje je zajedničko gotovo svim kršćanima svih vremena“, valja istaknuti njegovo djelo Problem boli (1940) u kojemu se Lewis hvata u koštac s pitanjem: „Ako je Bog dobar i svemoguć, zašto dopušta da njegova stvorenja pate i podnose bol?“ Tomu treba dodati i neka druga njegova djela poput The Abolition of Man (1943) i Miracles (1947). Kada je o „apostolu zdravoga razuma“ riječ, valja istaknuti „trilogiju“: Heretici (1905), Pravovjerje (1908) i Vječni čovjek (1925). Na hrvatskomu je jeziku dostupno još jedno Chestertonovo djelo Katolička crkva i obraćenje (1926), svojevrsni nastavak Pravovjerja.

Nadalje, zasigurno ćete se okoristiti čitanjem sv. Johna Henryja Newmana, ali na veliku žalost naših hrvatskih čitatelja, ne postoje hrvatska izdanja njegovih glavnih djela kao što su An Essay on the Development of Christian Doctrine (1845), The Idea of a University (1852), The Grammar of Assent (1870) i njegova autobiografija Apologia pro vita sua (1864/65) u kojoj opisuje vlastiti duhovni razvoj i obraćenje. Utješno je pak što na internetu možete bez problema pronaći većinu njegovih djela.

Isto tako nećete pogriješiti ako u ruke uzmete djela Roberta Hugha Bensona koji je poznatiji po svomu distopijskomu romanu Gospodar svijeta (1907) kao i njegovu parnjaku Zora spasenja (1911). Ipak, većina njegovih djela nije prevedena na hrvatski, uključujući njegova brojna apologetska djela poput The Religion of the Plain Man (1906), Papers of a Pariah (1907) i Paradoxes of Catholicism (1913), a nažalost ne posjedujemo ni hrvatsko izdanje njegove duhovne autobiografije Confessions of a Convert (1913).

Apologetski značaj imaju i knjige Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga koji se u svojim remek-djelima kao što su Braća Karamazovi (1879-80) ili Zločin i kazna (1866) hrva s pitanjima problema zla i patnje nevinih kao i s implikacijama ateizma i moralnoga relativizma.

„Mladi“ protestantski divovi

Ovim „starim“ divovima valja dodati brojne suvremene apologete iz protestantskoga (Alvin Plantinga, J. P. Moreland, Alister McGrath, Gary Habermas, Michael Licona, Norman Geisler, John Lennox, N. T. Wright), pravoslavnoga (Richard Swinburne) i katoličkoga kruga (Robert Barron, Scott Hahn, Holly Ordway, J. Budziszewski).

Od protestantskih bih autora na poseban način istaknuo američkoga filozofa Alvina Plantingu. Kao i u Feserovu slučaju, Plantinga striktno govoreći nije apologet, ali njegova su djela izuzetno važna za apologetiku. Plantinga je napisao brojne značajne knjige, ali za nas su najinteresantnije dvije: Knowledge and Christian Belief (2015, ubuduće: KCB) i Where the Conflict Really Lies: Science, Religion, and Naturalism (2011, ubuduće: WCRL). Već smo imali prilike preporučiti vam ova dva djela. Hrvoje Juko tako je o WCRL napisao da je za „ozbiljno filozofsko bavljenje problemom odnosa religije i znanosti ova knjiga sine qua non“. Fred Delacroix pak preporučio je čitanje KCB sljedećim riječima:

„Mislim da je ova knjiga odlična za bilo koga zainteresiranog za apologetiku ili suvremenu kršćansku filozofiju u širem smislu, jer je pisana poznatim Plantinginim čitkim i jasnim stilom. Plantinga je jedan od onih tipova koji imaju nevjerojatan dar pretvoriti vrlo teške probleme i prijepore koji su kadri uzrokovati stotine godina filozofskih kontroverzi u jasno shvatljivo i zanimljivo štivo.

Iako je protestant, Plantinga je nezaobilazni autor za informiranoga katoličkoga filozofa, a ova knjiga predstavlja kratku i osuvremenjenu verziju njegova najpoznatijega djela Warranted Christian Belief – pisanu pristupačnijim jezikom i dovedenu u kontekst borbe protiv pokreta Novoga ateizma (kojega smo i mi na Konzervativcu znali kritizirati). U knjizi Plantinga argumentirano iznosi glavne prigovore s kojima se kršćansko vjerovanje suočava danas i zatim ga vješto brani. Ono što mene posebno veseli kod Plantinge jest što njegovi prigovori i odgovori uvijek idu u srž stvari. Ima neobično izraženi dar za razlučivanje bitnoga od nebitnoga i uvijek iznosi samo srce argumenta ili protuargumenta.“

Vrijedi uputiti i na engleskoga teologa Alistera McGratha koji je mnogo pisao o apologetici kao i o odnosu znanosti i teologije, a u kontekstu apologetike izdvojio bih dvije knjige: Mere Apologetics (2012) i Narrative Apologetics (2019). Spomena su vrijedna i ostala njegova djela poput The Open Secret: A New Vision for Natural Theology (2008), Re-Imagining Nature: The Promise of a Christian Natural Theology (2017), Science and Religion: A New Introduction (2011, dostupno i u hrvatskomu prijevodu) i The Twilight Of Atheism: The Rise and Fall of Disbelief in the Modern World (2004).

„Mladi“ katolički divovi

Premda je protestantska apologetska scena u posljednjih pedesetak godina bila znatno plodonosnija od katoličke, ipak postoje značajni katolički autori. Uz Edwarda Fesera i Petera Kreefta treba spomenuti i biskupa Roberta Barrona, američkoga teologa Scotta Hahna i apologetičarku Holly Ordway.

Biskup Barron vjerojatno je jedan od najpoznatijih popularnih apologeta danas i pretpostavljam da će se naći pokoja osoba koja će mi spočitnuti što njega nisam preporučio kao „odskočnu dasku“ za apologetiku. No kao što sam napomenuo ranije u tekstu, odabir Kreefta, Craiga i Fesera dijelom je posljedica osobne preferencije, ali njihova djela i način kako prenose svoje ideje i misli predstavljaju prikladan uvod u apologetiku. Ipak, riječ je o jednomu mogućemu putu, ne i jedinomu. Tako vam kao vodič u apologetiku može poslužiti i biskup Barron.

On je 2000. godine pokrenuo neprofitnu organizaciju Word on Fire Catholic Ministries koja, koristeći goleme resurse rimokatoličke tradicije (umjetnost, arhitektura, poezija, filozofija, teologija i životi svetaca), putem novih medija nastoji objasniti i protumačiti događaj Isusa Krista koji predstavlja izvor obraćenja i novoga života. Ivo Džeba sljedećim riječima opisuje njegov pristup:

„Kao i ostali apologeti na suvremenim medijima, u svojim kratkim videopredavanjima Barron se najčešće osvrće na neka od najbitnijih ili najzanimljivijih pitanja vezanih uz katolički nauk, ali kod njega ćete naći i cijeli niz osvrta na popularne filmove, knjige, osobe iz javnog života ili neka od aktualnih društvenih pitanja.“

Na hrvatskomu je dostupna Barronova knjiga Katolicizam: Putovanje u srce vjere (2011), nastale na temelju scenarija istoimenoga dokumentarnoga serijala u deset nastavaka. To djelo „donosi trajne i životno važne istine na način prihvatljiv novim generacijama, govoreći jezikom i stilom suvremenoga života“ (opis preuzet sa stranica Verbuma).

Drugo je ime s popisa suvremenih katoličkih apologeta Scott Hahn. Hrvatskoj je publici poznat po djelu Gozba Jaganjčeva: Misa kao nebo na zemlji (1999) i, što je za nas relevantnije, po svomu apologetskomu djelu Razlozi za vjerovanje: Kako razumjeti, objasniti i braniti katoličku vjeru (2007). Uputio bih vas također na njegovu knjigu Rome Sweet Home (1993) u kojemu on i njegova žena Kimberly opisuju svoj put od prezbiterijanizma do Katoličke Crkve.

Pažnje vrijedna je i Holly Ordway, profesorica engleskoga jezika i književnosti, koja u svojoj knjizi Not God’s Type: An Atheist Academic Lays Down Her Arms (2014) opisuje svoj put od ateizma do Katoličke Crkve. Na njezinu su putu obraćenja od pomoći bili ne samo racionalni argumenti već i kršćanski pisci poput J. R. R. Tolkiena, C. S. Lewisa, G. K. Chestertona i Gerarda Manleya Hopkinsa po kojima je Bog djelovao na njezinu maštu. Upravo taj imaginativni pristup apologetici Ordway zastupa u svojoj knjizi Apologetics and the Christian Imagination: An Integrated Approach to Defending the Faith (2017).

Katolik s dna kace

Hrvatska je pak suvremena katolička scena, nažalost, siromašna apologetskom literaturom i upravo je ta činjenica bila jedna od glavnih motivacija za pisanje ovoga niza o apologetici. Osim već navedenih prijevoda knjiga koje je pripremio Verbum, možete naći i djelo Ivana Poljakovića Istina: Uvod u apologetiku (2008) kao i knjigu Na braniku – Apologetski priručnik br. 1 (2016) u izdanju Apologetske udruge bl. Ivan Merz. Treba tu još dodati i portal Bitno.net te Katolik.hr koji širemu čitateljstvu nude tekstove iz apologetike.

No vjerujem da se u posljednjih desetak godina na katoličkoj sceni istaknulo jedno ime – Katolik s dna kace (KSDK). Na njegovu ćete blogu pronaći stotine tekstova iz raznih područja kao što su filozofija, politika, ekonomija, znanost, povijest i kultura. Šire se katoličko čitateljstvo putem njegovih prijevoda moglo (i može) upoznati s autorima poput Edwarda Fesera, Rogera Scrutona, Theodorea Dalrymplea, Williama F. Vallicelle, G. E. M. Anscombe i Alexandera Prussa. KSDK osim toga piše aktualne i relevantne komentare na kulturna događanja u Hrvatskoj. Iako je neko vrijeme bio sklon sporadičnim objavama, u posljednje je vrijeme ponovno intenzivirao svoju aktivnost. Vjerujem da je nemali broj onih na koje su njegovi tekstovi pozitivno utjecali. KSDK nam je svojim tekstovima omogućio i nastavlja omogućavati bolje shvaćanje ne samo katoličke vjere već i svijeta u kojemu živimo.

Ognjištarska apologetika

Ipak, u duhu Topshopovih reklama želio bih dodati: „No to nije sve!“ Preporučio bih tako i čitanje tekstova na Konzervativcu u kojima se u prvomu redu bavimo naravnom teologijom (o dometu i ograničenju naravne teologije pisao sam ovdje).

Na poseban bih način preporučio Rochejaqueleinov niz Čarobni svijet ateizma (vidi također ovdje i ovdje), kojemu je cilj pokazati da „ateizam predstavlja svojevrsnu gornju granicu iracionalnosti – ako ste ateist, gotovo ne postoji način da sliku svijeta ocrtanu vašim metafizičkim stavovima učinite neistinitijom, bizarnijom i bedastijom nego što već jest“.

Tomu bih dodao Delacroixov Kalām kozmološki argument I: uvod i postavljanje argumenta. Riječ je o staromu argumentu koji je oživio i popularizirao William Lane Craig, a koji na temelju klasičnoga metafizičkoga načela „sve što počne postojati ima uzrok“ i dobro utvrđene činjenice o početku postojanja našega svemira zaključuje na postojanje uzroka svemira koji je osoban, vječan, neuzrokovan, transcendentan i izuzetno moćan. Posuđujući Akvinčevu formulaciju, možemo reći: „To svi nazivamo Bogom“. Naš Hrvoje Juko autor je pak niza tekstova o Tominih pet putova koje možete pronaći na portalu Bitno.net.

Uz to na našoj stranici možete naći tekstove koji odgovaraju na neke uobičajene ateističke prigovore: “Jedan bog dalje” ili jedno neshvaćanje više?, Svemir „iz ničega“ i kozmologijski argumenti, Eutifronova dilema: prigovor teološkom utemeljenju etike? i Metafizičko čudovište zvano “Sve što postoji ima uzrok”. Također bih vašu pažnju usmjerio na kritiku ateizma u tekstu Zašto ateist ne može biti dobar čovjek I: određivanje rasprave i problemi standarda kao i na kritiku ateističkih argumenata protiv Božje opstojnosti u tekstu Kritika Dawkinsovog glavnog argumenta protiv postojanja Boga. Naposljetku, preporučio bih svoju „mini-trilogiju“ o smislu života: Što je život bez Boga?, Ateizam, smisao života i plemenita laž i Smisao života u svijetu bez svrhe i smisla.

U svakomu slučaju, kao što smo imali priliku vidjeti u ovomu tekstu, vrsnih apologeta i kvalitetnoga apologetskoga materijala ne manjka, a na nama je da se bacimo na proučavanje istih koliko je to u našoj mogućnosti. No pritom trebamo imati na umu da svrha naših napora i studija nije pobjeđivati u raspravama služeći se našom dovitljivosti i pameti, a niti bi cilj našega apologetskoga angažmana trebali biti pumpanje ega i stjecanje slave, nego obrana evanđelja i spas kako vlastite duše tako i duša drugih ljudi. Upravo ćemo iz tog razloga u posljednjemu nastavku ovoga niza vidjeti kakvi bismo kao apologeti trebali biti i promotriti u čemu se sastoji dobra apologetika.

Luka Ilić

Korištena literatura

a) Jacques Le Goff. 1982. Intelektualci srednjeg vijeka (Zagreb: GZH).

b) A. D. Sertillanges. 2015. Kako biti intelektualac: Duh, uvjeti i metode (Split: Verbum).

 

Uvod u apologetiku:

1. Uvod u apologetiku I: Što je apologetika?
2. Uvod u apologetiku II: Zdrav razum, Sveto pismo i apologetika
3. Uvod u apologetiku III: Katolička Crkva o apologetici
4. Uvod u apologetiku IV: Apologetika, ljepota i inkulturacija evanđelja
5. Uvod u apologetiku V: Apologetika i duhovni život
6. Uvod u apologetiku VI: Apologetika i evangelizacija
7. Uvod u apologetiku VII: Odakle početi?
8. Uvod u apologetiku VIII: Najbolja apologetika